Jedan moj esej tu je za vas::
Granica nemam. U biti imam ali variraju od podrucja do podrucja pa ih je tesko ukratko odrediti. Krenimo nekim redom pa..pocnimo s ucenjem: ne ucim. Nikad nisam htio uciti i nikada necu htjeti uciti(pod terminom «uciti» ne misli se na opce obrazovanje, skolu..), ja upijam informacije koje cu s godinama nadopunjavati i usavrsavati te tako postici odredjeni stupanj zrelosti i intelekta; s razlogom. Ne mislim da je covjek glup ako ne uci, iako je «glup» veoma diskutabilan i opsezan pojam, isto tako ne smatram da je covjek «glup» ako je nepismen (ne kazem da zelim biti nepismen) i neobrazovan jer sto ucimo u skolama i visim skolama itd..: ucimo kako zaraditi novac i kako ga potrositi i samo to i nista vise, istina, indirektno ali tako je. Isto tako dok pohadjamo skolu mislimo da postajemo pametniji i da ucimo nesto o zivotu-laz. Istina je da se «nesto» ili «svasta» o zivotu moze nauciti samo zivljenjem i jedino tako. Naprimjer: marko zavrsi sve skole i faksove i sto je onda? - nakon toga je spreman zaraditi i potrositi novac i misliti da je to smisao zivljenja, ali moze i uciti druge, mladje generacije da i oni postanu kao i svi, kao on. Smisao zivljenja je daleko zamrseniji i «mi» ga necemo nikada pronaci, zato nemojmo se niti zamarati s time, nego pokusajmo ga racionalizirati na neku jednostavnu definiciju: smisao je u tome da svaki od nas prozivi ovaj zivot na bilo koji nacin i bilo gdje i bilo koliko dugo i da u njemu uziva koliko god moze i hoce, a ako nas uspjeh i novac moze ciniti sretnima pa kuda smo onda otisli?? Mi sami sebe vodimo u propast i necu reci da ne primjecujemo‚ mi to u potpunosti primjecujemo ali na ovaj ili onaj nacin ignoriramo. Ja pronalazim srecu u malim i velikim stvarima, a u novcu? U novcu mogu jedino pronaci prolazno odusevljenje. Male stvari poput najdrazeg mjesta gdje volim razmisljati i smijati se i plakati cine me sretnima, velika stvar poput majcinog zagrljaja me isto tako cini sretnim. Steta sto je svijet dogurao toliko blizu rubu da se i oni rijetki uistinu sretni nemaju priliku snaci u njemu i jednostavno isceznu. Ako to sve gledamo sa nekog bozanskog aspekta, uvidjet cemo da apsolutno svaka stvar i radnja na ovom svijetu koju bilo tko ima ili cini nema apsolutno nikakvog smisla-mi ga ne vidimo i necemo ga nikada vidjeti-. Svatko ima granica u sebi, ne u fizickom, vec u psihickom smislu, i mislim da jedino ako zanemarimo te prepreke i ako ih naucimo zaobilaziti, da cemo jedino tako uspjeti dozivjeti srecu. Dok ne umremo. A kada umremo neki ce nas se sjecati i zaboravit ce nas i necemo postojati. Nista nema svoj smisao. Mi smo potekli od zivotinja, da smo ostali zivotinje, ne bi bilo ovog teksta ali ne bi bilo ni potrebe za njim( iako je ni sad nema) jer bi svi prezivljavali kao zivotinje danas, ne treba im niti novac niti obrazovanje da bi bili sretni i zadovoljni (ne mozete dokazati da zivotinje nemaju osjecaje).
:::ja ovim tekstom ne zelim reci da nam novac nije potreban, vec predstavljam viziju nekog savrsenog zivljenja:::
